...little drops of rain whisper of the pain, tears of loves lost in the days gone by...

Let me say you're my one desire...You just set my soul on fire...

ej...
evo mene...
bilo mi je dosadno pa sam malo surfala po net-u...
i našla sam vrlo zanimljive ulomke iz knige "Krave, svinje, vještice i ratovi" autora Marvina Harrisa...pa koga zanima...

Najvjerojatnije, u 15., 16. i 17. st. u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500 000 vještica. Njihovi zločini su bili: savez sa Sotonom, let na metli u daleke krajeve, nezakonita okupljanja na Sabat *1, obožavanje i ljubav prema Sotoni, seksualni odnos s inkubima (muški vragovi s ledenim penisom) seksualni odnos sa sukubima (ženski vragovi). Na to se nadovezuju i ovozemaljske tužbe: ubijena susjedova krava, zazivanje nevremena, krađa i jedenje novorođenčadi. Cijeli bizarni kompleks saveza s vragom, let na metli na Sabat, itd. smatra se izmišljotinom, ne zbog spaljivanja vještica, već zbog onih koji su ih spaljivali.
Nevolja sa "priznanjima" je u tome što su dobiveni mučenjem. "Vještice" su uglavnom bile mučene sve dok nisu priznale da su "sklopile" savez sa vragom i letjele na Sabat. Mučenje se produživalo sve dok vještice nisu imenovale druge prisutne na Sabat.Tako su osobe osuđene na vještičarstvo mogle birati da li će otići na kladu jednom zauvijek ili će biti vraćene u mučionicu.
Kao nagrade su mogle birati da li će prvo biti zadavljene od krvnika, a tek potom zapaljene.
Lovci na vještice su koristili čavle sa zagrijanim šiljcima, cipele iznutra postavljene čavlima, zavoj sa iglama, užareno željezo, izgladnjivanje, nesanicu...
Kritičar lova na vještice piše da bi dao sve na svijetu da zaboravi što je vidio u sobi za mučenje; "Vidio sam rastrgane udovice, očne jabučice iskopane iz očne šupljine, stopala otkinuta od noge, mišići istrgani sa zglobova, izvađene kosti, dubinske vene otečene, površinske vene potonule u dubinu, vidio sam kako je žrtva podizana i spuštana da padne sa glavom nadolje. Vidio sam kako ih egzekutor bičuje, udara palicama, steže kliještama, opterećuje utezima, bode iglama, zateže užad, baca sumpor, zalijeva naftom i prži ih na baklji..."
Od 1258 pogubljenih "vještica" između 1562. g. i 1684. g. u jugozapadnoj Njemačkoj se pokazalo da su 82% slučajeva bile žene. Lokalni lov je počinjao tako što su tužbe padale na bespomoćne starice i bake iz niže klase. Ukoliko bi bila okaljana imena ljudi na visokim položajima, ljudi s velikom moći, sudac bi izgubio povjerenje u priznanje i panika bi splasnula. Opasnost je rijetko prijetila doktorima, odvjetnicima, sveučilišnim profesorima. Očigledno su i sami inkvizitori i svećenstvo bili sigurni. Izmamljujući lov na vještice je rasipao i razbijao svaku energiju za protest.
Demobilizirao je siromašne i razvlaštene, povećavao je socijalnu distancu među njima i punio im glave uzajamnim sumnjama, provocirao jednog susjeda protiv drugog; svatko je bio izoliran, preplašen, nesiguran, osjećajući se bespomoćnim i zavisnim o vladajućoj klasi, pritom usmjeravajući gnjev u lokalnom smjeru. Time se smanjivala vjerojatnost da će siromašni izaći pred crkveni i svjetovni aparat, sa zahtjevima za preraspodjelom bogatstava, i izjednačavanjem ranga. To je bilo magično oružje privilegirane moćne društvene klase.

komentar na tekst iznad:
Žene koje su bile osuđivane kao vještice, bile su buntovne i gnjevne žene, ogorčene na srednjovjekovnu sliku žene kao plačljive, pokorne i bezglasne kršćanske mule. Vještice su predstavljale ozbiljan otpor i kontrakulturu bakterija u čistom zraku koji je puštao crkveni kanon, a pored dogme: nema individua, ima samo slijepo kršćansko stado koje treba šutiti pred pastirom. Vještice su bile crne ovce koje nisu šutile, nego vrištale, i preko magijskih obreda pokazivale da rad ovisi jedino o samom čovjeku, a ne o Bogu, crkvi ili državi. Ovo je bitno, jer je to jedna od stvari koje su zataškane i zapečačene po volji pastira, dok su mirne ovčice, umjesto da preispituju stvarnost, slušale kako im je pastir prikazuje, estetski preoblikovanu. I tako im je stvarnost izmakla, kao što danas izmiče svakom idiotu koji uzdiže "Vijesti", koje su realne, i čeka da čuje istinu sa TV-a, bilo HTVa, RTLa ili NOVAe, i to po treći put, da čuje plaćene novinare, povjesničare, premijere, akademike, ministre i slične gadove.



voli vas sve mala mrtva djevojka

...all I need from you is all your love...

hello...
evo napokon sam sredila svoj blog...
ja sam bolesna...imam neku crijevnu virozu...boli me trbuh...
i sad sjedim ovdje...i pijem čaj...od šipka...i jedem dvopeke...
kak loše...ali bar nisam išla u školu...
u zadnje vrijeme razmišljam o samopouzdanju...i mogu vam
reći da je moje samopouzdanje ravno nuli...baš sam jadna...
i to pokušavam promijeniti...želim se zavoljeti...takva kakva
jesam...ne želim zvučati umišljeno...smo se želim bolje osjećati...
ja se ne želim mijenjati...fizički ni ne mogu...ali ne želim se
mijenjati kao osoba...evo...to je već prvi korak...aha...
popravljam se...
i puno mi pomaže to što znam da su oko mene vrlo dobre
osobe koje me vole takvu kakva jesam i koje mi ne daju da
se promijenim...i ja njih volim...puno...i to je već drugi korak...
otvorila sam vam svoje srce i dušu...da...
odoh ja sad...i evo vam jedna pjesmica...nije vezana za temu
ovog čudnog posta...al je mene ta song totalno šokirala...
pročitajte lyric ako imate vremena...
sve vas voli vaša mala mrtva djevojka...

BOB DYLAN
MASTERS OF WAR

Come you masters of war
You that build all the guns
You that build the death planes
You that build the big bombs
You that hide behind walls
You that hide behind desks
I just want you to know
I can see through your masks

You that never done nothin'
But build to destroy
You play with my world
Like it's your little toy
You put a gun in my hand
And you hide from my eyes
And you turn and run farther
When the fast bullets fly

Like Judas of old
You lie and deceive
A world war can be won
You want me to believe
But I see through your eyes
And I see through your brain
Like I see through the water
That runs down my drain

You fasten the triggers
For the others to fire
Then you set back and watch
When the death count gets higher
You hide in your mansion
As young people's blood
Flows out of their bodies
And is buried in the mud

You've thrown the worst fear
That can ever be hurled
Fear to bring children
Into the world
For threatening my baby
Unborn and unnamed
You ain't worth the blood
That runs in your veins

How much do I know
To talk out of turn
You might say that I'm young
You might say I'm unlearned
But there's one thing I know
Though I'm younger than you
Even Jesus would never
Forgive what you do

Let me ask you one question
Is your money that good
Will it buy you forgiveness
Do you think that it could
I think you will find
When your death takes its toll
All the money you made
Will never buy back your soul

And I hope that you die
And your death'll come soon
I will follow your casket
In the pale afternoon
And I'll watch while you're lowered
Down to your deathbed
And I'll stand o'er your grave
'Til I'm sure that you're dead

Hear my song...People won't you listen now???

o jea...
hear me now...
odlučih otvoriti blog....iako sam ih imala već 100...nešto me navelo...
mislim, da pišem bljog...nekako se bolje osjećam...kad sve svoje misli bacim na papir...ili...hm...na ekran...tj. bljog...kako god...shvatili ste kaj sam htjela reći...
uglavnom...nisam puno drugačija od svojih vršnjaka...ili možda jesam...totalno različita...ma zaključite vi to sami...
živim neki šugavi život...koji ima i dobre strane...a to su ljudi koje volim...oni dobro znaju tko su......ne bi bilo zabavno kad bih vam rekla svijetlu stranu svog života...
trentno mi je cilj biti sretna...iako mi to ponekad ne uspijeva u ovom usranom svijetu...
i da...vjerujem da bismo mogli promijenit ovaj svijet...na bolje...kad bi se samo potrudili...ali također znam da je to gotovo nemoguće...ali ako netko ima ideju...
odoh ja sad...tražiti smisao svog postojanja...i pokušat uživat u životu...
voli vas sve mala mrtva djevojka...